Stručna služba škole (psiholog i pedagog) u toku septembra mjeseca 2025. godine realizovali su niz radionica sa učenicima na temu nasilja, sa posebnim osvrtom na načine prepoznavanja nasilja od strane učenika, kao i uputstvima gdje i kome učenici mogu prijaviti potencijalno nasilje.
Od početka ove školske godine realizuje se i medijska kampanja ,,Škola koja čuje”.
Nasilje u školi je problem sa kojim se skoro svako dijete bar jednom suočava. Problem koji postaje deo svakodnevnice, problem koji postaje sve veći, problem koji je kao požar koji sve više i jače bukti i o kome je potrebno glasno i otvoreno govoriti kako bi mu se stalo na put i sprečilo njegovo dalje širenje.
Pod nasiljem i zlostavljanjem podrazumijeva se svaki oblik jedanput učinjenog, odnosno ponavljanog verbalnog ili neverbalnog ponašanja koje ima za posljedicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva ličnosti djeteta i učenika.
Kako prepoznati nasilnika?
– Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje osjećaj da je žrtva povrjeđena
– Prkosni su,
– Sukobljavaju se s odraslim osobama,
– Asocijalni su i skloni kršenju školskih pravila
– Često su skloni ljutnji i ,,lako eksplodiraju”
– Teško se nose s frustrirajućim situacijama
– Vrlo često su i sami nasilnici bili žrtve fizičkog zlostavljanja i nasilništva u školi (ili u porodici)!
– Obično ne vole školu i nisu se na nju adaptirali
– Imaju lošu samokontrolu,
– Nemaju osjećaje za druge ljude
– Zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, porodice, popularnosti, uloženog truda, poteškoća u učenju, religije, zbog položaja u društvu, ljubomore na žrtvu…
Ko su žrtve zlostavljanja?
– Žrtve su u pravilu fizički slabija djeca od svojih vršnjaka (posebno se odnosi za dječake)
– Djeca koja su manje uspješnija u sportovima,
– Imaju slabiju fizičku koordinaciju, bojažljiva su i nesigurna i lako postaju mete napada
Najčešće je žrtva:
– Novo dijete u razredu
– Nadareno dijete
– Mirno i ljubazno dijete
– Dijete koje ima dobar odnos sa nastavnikom
– Dijete nižeg socijalno-ekonomskog statusa
– Dijete iz druge etničke skupine
– Hendikepirano dijete/dijete s posebnim potrebama
– Dijete razvedenih roditelja
– Dijete žrtva porodičnog nasilja.
Kako pomoći?
– NEMOJ ĆUTATI O NASILjU!!!
– RECI RODITELjIMA, RECI NASTAVNICIMA, RECI PRIJATELjIMA.
– ŠTO VIŠE LjUDI ZNA ŠTA SE DOGAĐA I KAKO SE TI OSJEĆAŠ TO JE VEĆA ŠANSA DA ĆE TI NEKO USPJETI POMOĆI.
– AKO TRPIŠ I ĆUTIŠ, ŠANSE DA NETKO SAZNA ŠTA TI SE DOGAĐA I POMOGNE SU MALE.
– OBAVEZAN SI SAMOM SEBI NE ĆUTATI I UČINITI SVE ŠTO MOŽEŠ DA BI SE ZAŠTITIO.
KOME SE OBRATITI U SLUČAJU NASILjA?
– RODITELjIMA
– ODJELjENjSKOM STARJEŠINI I DRUGIM NASTAVNICIMA
– STRUČNIM SARADNICIMA (PEDAGOGU I PSIHOLOGU)
– BLISKIM OSOBAMA
Izvor: OŠ “Sveti Sava” Lopare
