U Tuzli će danas biti obilježene 33 godine od zločina muslimanskih snaga nad pripadnicima JNA i egzodusa srpskog naroda mirnom šetnjom sa cvijećem i vjerskim pomenom od 10 do 11 časova.
Na mjestu stradanja na Brčanskoj malti biće položene bijele ruže i prislužene svijeće nevinim žrtvama.
Ispred Spomen-kosturnica ubijenima u Tuzlanskoj koloni na bijeljinskom groblju u Pučilama u 12.30 časova biće služen parastos i položeni vijenci i cvijeće, nakon čega je predviđeno obraćanje zvaničnika. Za građane je iz Bijeljine obezbijeđen besplatan prevoz autobusima koji polaze sa parkinga ispred Saborne crkve u 8.30 časova.
Kolona Jugoslovenske narodne armije koje se u skladu sa prethodnim dogovorom o mirnom odlasku vojske povlačila iz Tuzle napadnuta je 15. maja 1992. kada je ubijeno 59 pripadnika JNA i civila.
Prethodno je postignut sporazum izaslanika upravo formirane Savezne Republike Jugoslavije i muslimanskih vlasti u Sarajevu kojim je usaglašen izlazak JNA sa prostora BiH, zaključno sa 19. maje 1992. godine.
Motorizovana 92. brigada JNA kretala se iz tuzlanske kasarne „Husinska buna“ u redovnom mirnodopskom poretku, kada je dočekana u zasjedi.
U koloni se nalazilo približno 600 lica, vojnika JNA, njihovih pretpostavljenih, civilnih lica, sa oko 200 vozila.
Napad se dogodio na raskrsnici Brčanska Malta, u trenutku prolaska posljednje trećine kolone koja se kretala od Skojevske ulice, kada su pripadnici muslimanske Teritorijalne odbrane, takozvane „Patriotske lige“ i policije, ničim izazvani, otvorili vatru na kolonu JNA.
Između komandanta kasarne pukovnika Mileta Dubajića i vlastodržaca u Tuzli, precizno je bila utvrđena ruta izvlačenja vojske iz grada, počev od 15:00 tog 15. maja.
Čelnici lokalnih muslimanskih vlasti u Tuzli potom su, naknadno, zahtijevali da JNA dio naoružnja ostavi, što je vjerovatno imalo za cilj da se zasjeda bolje pripremi, pa je izlazak iz kasarne započeo tek u 19.00.
Vatra je otvorena iz okolnih zgrada, čak i sa zgrade bolnice, kako streljačkim naoružanjem tako i „zoljama“ uz upotrebu zapaljivih sredstava.
Ispostavilo se takođe da su duž precizno određene rute prolaska kolone vojske bile postavljene mine.
Snajperisti su pritom ubijali vozače, kako bi blokirali kolonu, da bi uslijedilo paljenje vozila. Napad je trajao oko pola sata. Uslijedilo je ubijanje ranjenih, odnosno preživjelih.
Tijela žrtava su prebačena na gradsku deponiju tokom noći, a onda buldožerom zatrpana.
O beskrupuloznosti lokalnih vlastodržaca posebno svjedoči činjenica da je napad na kolonu JNA koja se sprazumno povlačila iz Tuzle direktno prenosila lokalna televizija FS-3. Snimci su sačuvani, makar dijelom.
Nikada nije u potpunosti usaglašeno koliko je žrtava bilo.
U napadu su prema tadašnjim podacima ubijena 54 pripadnika JNA a 78 je ranjeno. Zarobljena su 44 lica, a petorica su ubijena potom, dok su brojni zlostavljani.
Prema navodima optužnice, ubijeno je ukupno 59 pripadnika JNA i civila, iako postoje navodi da je žrtava bilo više.
Posmrtni ostaci 29 lica sahranjeni su u Bijeljini, u spomen kosturnici, ali sudbina niza stradalih, odnosno gdje se nalaze njihovi ostaci, nikada nije razjašnjeno, piše Tanjug.
Teško ranjen, ali preživjeli iz Tuzlanske kolone, Slavko Novaković rekao je da za srpske žrtve 33 godine u BiH nema pravde, da u takvoj BiH nema ni života za Srbe, uz zaključak da uz tako mnogo nemanja – nema ni BiH.
-Tuzlanska kolona je među najvećim zločinima u proteklom ratu i uvod u iseljenje 80.000 Srba iz regije – rekao je Novaković juče na konferenciji za novinare u Bijeljini, prenijela je Srna.
On je istakao da postoje dokazi da se procesuiraju odgovorni iz tadašnje tuzlanske vlasti koji su planirali i naredili ubistva, mučki i kukavički.
Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Radan Ostojić pozvao je srpski narod da ne zaboravi strašni zločin, da čuva sjećanje na nevino postradale i da čuva slobodnu i jaku Republiku Srpsku.
Prema njegovim riječima, u napadu na kolonu JNA u dogovorenom mirnom povlačenju na licu mjesta je ubijen 51 pripadnik JNA, tri teško ranjena su podlegla ranama, a 78 ih je ranjeno, a on vjeruje da će barem Božija pravda stići zločince.
– Institucije koje su trebale da sprovode pravdu, od Haškog tribunala do (vanustavnog) Suda BiH, formirane su samo da sude Srbima. Više od 250 srpskih boraca, vojnika, vojskovođa i političara se procesuira, 150 ih je u zatvorima, zaključak je da su pravosudne institucije na nivou BiH formirane da u miru nastave sprovođenje neke vrste etničkog čišćenja srpskog naroda – rekao je Ostojić.
On je apsurdom BiH nazvao činjenicu da Srbi 33 godine nakon zločina dolaze na mjesto stradanja „naoružani“ bijelom ružom i svijećom voštanicom, a učesnike, kojih nema više od 200, obezbjeđuju sve raspoložive policijske snage kantona.
– I sve to dok slušamo priče o suživotu, zajedništvu, otvorenim gradovima, ali čujemo i ratnohuškačku retoriku iz Sarajeva, dok iz Republike Srpske uporno stižu poruke da je za srpski narod mir imperativ – naveo je Ostojić.
Glas Srpske
